Šta je čovjek? – Sedmostruka podjela čovjeka

Šta je čovjek? Pitanje koje većina nas sebi postavi u nekom trenutku svog života, međutim, ko nam može odgovoriti na to pitanje? Nauka na primjer tvrdi da je čovjek biološka mašina. Religije da je čovjek duša u zemaljskom tijelu. Kako nam ti odgovori mogu pomoći, ili biti od koristi, to je već druga stvar. Neke od specifičnijih podjela su da je čovjek tijelo, um i duša, ili tijelo, duša i duh. Te podjele nam također nisu od neke velike koristi ako se ne pozabavimo malo dublje filozofijom iza njih.

Jedna od korisnijih i lakših za shvatit podjela je podjela čovjeka na sedam tijela ili sedam principa. Ona ima korijene u hinduističkim i budističkim spisima, a u moderni svijet ju je donijela Helena Petrovna Blavatsky (HPB).

Četiri niža tijela

Ovih sedam principa je nadalje podijeljeno na dvije grupe, tri viša i četiri niža. Najniže tijelo čovjeka je njegovo fizičko tijelo. Ovo tijelo pokreće energija, odnosno drugo po redu tijelo, pranično. Prana, ili možda poznatiji izraz za to, ki (chi), je energija koja daje život našem fizičkom tijelu. Svi mi smo sposobni osjetit ovu energiju na neki način. Kad smo umorni, spava nam se, fali nam energije. Kad smo sretni, radujemo se, puni smo energije. Ovo su samo različita stanja našeg drugog principa (tijela), praničnog tijela. Iznad praničnog tijela nalazi se naše emotivno ili astralno tijelo. Tu se nalaze naši osjećaji, naše želje, šta volimo ili ne volimo itd. Kao najviši princip naše ličnosti, kako HPB zove niža četiri tijela, nalazi se razum ili kama-manas. To je princip koji je zadužen za logiku, razmišljanje, dijeljenje misli… Ova četiri tijela, kao što je već spomenuto, čine samo našu ličnost. Mi smo mnogo više od ovoga.

Tri viša principa

Sama činjenica da smo sposobni posmatrati i (donekle) kontrolisati ova četiri tijela, ukazuje nam da smo mi ustvari nešto više od ovoga. Ličnost je samo naše vozilo, mi smo vozači. Vozač ličnosti je sastavljen od tri principa (njih je već teško nazvat tijelima). Ta tri principa su Atma, Buddhi i Manas. Manas je čisti um, ne kao kama-manas, um uprljan željama. To je naš altruistički um. Onaj koji misli o dobrobiti zajednice, a ne samo sebe. To nam je također i prvi zadatak, da pobijedimo spone ličnosti i svijest podignemo bliže sebi, a to možemo samo preko Manas-a. Ostala dva principa su poprilično daleko izvan naših sposobnosti shvatanja, ali ipak postoje neki dijelovi njih kojima svjedočimo u svom životu. Za Buddhi je to intuicija, odnosno znanje bez razmišljanja, a za Atma-u je to snaga volje.

Problem današnjice se nalazi u tome da se čovjek većinom identifikuje sa svojim fizičkim tijelom. Postajemo polako njegovi robovi, dok je fizičko tijelo samo dio hrama ličnosti koji je tu da ugosti duha, odnosno istinkog “ja”. U idealnom slučaju kontrola bi trebala da ide odozgo prema dole, jer tako i funkcionišemo. Dobijemo ideju, od te ideje formiramo misao, osjećaji nam se usmjeravaju prema toj misli i tako usmjeravaju i energiju. Ovaj proces pokreće fizičko tijelo na djelovanje i osposobljava nas da manifestiramo ideju. Međutim, danas naša tijela nisu u skladu. Neka su podcijenjena, dok su druga pretstavljena kao više bitna. Kontrola dolazi po malo iz svakog, a ne više odozgo prema dole. Identifikujemo se sa svojim vozilom, zaboravili smo da ga mi ustvari vozimo. Kako to ispraviti? Ključnu stvar u tome igra naša svijest. Ona se kao lift kreće kroz naša tijela, u rijetkim slučajevima čak se podigne i do nas. Ako se previše brinemo o tome kako naše fizičko tijelo izgleda, ako nam je to glavna stvar u životu, onda je naša svijest osuđena samo na fizičko tijelo, teško može da se podigne do viših. Kroz vježbu možemo da povećamo raspon tog lifta. Ali prvo moramo da shvatimo gdje se on uopšte nalazi. Bitno je samo da se zapitate, što je češće moguće: “Gdje je moja svijest trenutno?”.

Za kraj vrijedi spomenuti i podjelu života oko nas, kao i osnovna četiri elementa po četiri niža principa postojanja čovjeka. Jer čovjek nije jedini koji se manifestira sedmostruko, nego i čitava priroda.