Zeitgeist pokret – Misija i načini djelovanja

Mi kao Zeitgeist pokret pokušavamo se pozivati na osnovne potrebe čovjeka i njegovu svijest o cjelokupnoj vrsti tako što koristimo najnovija poimanja o tome ko smo i šta smo, zajedno sa načinom na koji nauka i tehnologija (a ne religija, politika i novac) u rukama drže ključ za osobni razvoj, ne samo nas kao individualnih ljudskih bića, već i naše cijele civilizacije, i strukturalno i duhovno.

Osnovni uvid u ovo je prepoznavanje nepredviđenih i simbiotskih elemenata prirodnog zakona te način na koji usklađivanje s ovim vjerovanjima kao kamenom temeljcem naših osobnih i društvenih institucija može život na zemlji pustiti da raste, a on će onda izrasti u sustav koji će neprestano cvjetati na pozitivan način, gdje će se negativne društvene posljedice, kao što su društveno raslojavanje, ratovi, predrasude, elitizam i kriminalne aktivnosti neprestano smanjivati i, idealno, na kraju postati nepostojeće unutar spektra samog ljudskog ponašanja.

Ova mogućnost je naravno preteška da bi je ljudi uzeli u obzir, upravo zato jer nas je društvo uvjetovalo da mislimo kako su zločin, korupcija i nepoštenje “stanje kakvo jest” i da će uvijek biti ljudi koji žele zlostavljati, nanositi bol i iskorištavati druge. Religija je najveći propagator ovoga zato što podjela na „mi i oni“ ili „dobri i zli“ promovira ovu lažnu pretpostavku.

Realnost je ta da mi živimo u svijetu koji proizvodi oskudicu. Posljedica oskudice je da se ljudi moraju ponašati na samo-održavajući način, čak i kada to znači da moraju varati i krasti kako bi dobili ono što žele. Naše je istraživanje dovelo do zaključka da je Oskudica jedan od najosnovnijih uzorka neprirodnog ljudskog ponašanja, dok u isto vrijeme dovodi do kompliciranih oblika neuroza. Statistički pogled na ovisnost o drogama, zločin i statistika o zatvorenicima dovodi do zaključka da siromaštvo i nezdravi društveni uvjeti predstavljaju stvarnost onih koji se upuštaju u takvo ponašanje.

Ljudska bića nisu dobra ili loša…oni su sklopovi životnih iskustava koja ih oblikuju i koji se kreću i vječito mijenjaju. „Kvaliteta ljudskog bića (ako takva stvar postoji) je izravno povezana sa odgojem i na isti način su uvjetovani sustavi vjerovanja.

Ova jednostavna stvarnost velike je zanemarivana i ljudi danas primitivno smatraju da su konkurencija, pohlepa i korupcija ugrađeni elementi u čovjekovom ponašanju, te kao rezultat, moramo imati zatvore, policiju i hijerarhiju diferencijske kontrole kako bi se društvo moglo nositi sa ovim “stremljenjima”. To je u potpunosti nelogično i netačno.

U konačnici ispada da, da bismo promijenili stvari na bolje, moramo se pozabaviti izvorom problema. Trenutni sustav „kažnjavanja“ u društvu je zastario, nehuman, i neproduktivan. Kada serijskog ubojicu uhvate, većina ljudi skaču gore dolje i urlaju tražeći smrt te osobe. To vodi samo unazad. Društvo koje je uistinu zdravo, koje razumije što smo i kako su stvoreni naši sustavi vrijednosti, takvo društvo bi uzelo tog pojedinca i saznalo razloge koji se kriju iza njegovog ili njenog nasilnog ponašanja. Takve informacije bi se tada davale istraživačkom odjelu koji razmatra kako zaustaviti da se takvi uvjeti ponovo pojave u obrazovanju.

Vrijeme je da se prekine takav kolaž. Vrijeme je da se pokrene novi društveni pristup koji je osuvremenjen današnjim znanjima. Nažalost, danas je društvo još uvijek većinom bazirano na zastarjelim, praznovjernim dispozicijama i odlukama.

Također je važno napomenuti da ne postoje utopije ili završetci. Svi dokazi upućuju na stalne promjene na svim razinama. Zauzvrat, naše osobno svakodnevno djelovanje je ono što stvara i učvršćuje društvene sustave koje imamo. Pa ipak, paradoksalno, također naše okruženje stvara perspektivu i otud poglede na svijet. Prema tome, istinska promjena se neće pojaviti samo iz prilagođavanja vaših osobnih shvaćanja i odluka, ali jednako iz mijenjanja društvenih struktura koje utječu na ta razmišljanja i odluke.

Na elitne sustave moći dugoročno slabo djeluju tradicionalni prosvjedi i politički pokreti. Moramo otići iznad ovih „pobuna protiv establišmenta“ i raditi sa mnogo snažnijim oruđem:

Prestat ćemo podržavati sustav ako ćemo stalno zagovarati znanje, mir, jedinstvo i suosjećanje. Ne možemo se ‘boriti protiv sustava’. Mentalitet mržnje, bijesa i rata su pogrešne metode promjene, jer ovjekovječuju isto oruđe koje i pokvareni, utvrđeni sistemi moći koriste kako bi održali kontrolu nad nama.